понедељак, 22. мај 2017.

Nismo došli dovde, da bi se ovako završilo ..

Danima se borim sama sa sobom oko slanja poruke, ali više ne mogu da izdržim. Stoji mi teret na duši i moram da ti kažem sve što imam, mada ne znam da li ti uopšte više i čitaš šta ti ja pišem.. Ne mogu da podnesem ovo ovako, sanjam te svaku noć, ili da si sa nekom devojkom ili da prolaziš pored mene kao da ne postojim. Iz noći u noć ista stvar se ponavlja. Za ovih skoro mesec dana se nisam iskreno nasmejala.. Ništa me ne čini srećnom, ubija me tišina na viberu. Nedostaješ mi magare jedno! Ne mogu da te zaboravim. Ne mogu ti opisati koliko je zabolelo ono kad sam bila u Varoši, da si prošao pored mene i nisi ni ćao rekao.. Kao dva stranca, to se nikad nije desilo.. Celu tu noć nisam oka sklopila, preplakala sam ceo put nazad.. Znam da si bio srećan sa mnom šta god rekao i znam da bih opet mogla da te učinim srećnim, samo kada bi mi dozvolio. Nisam idealna, puna sam mana, kao i svi, ali to je ljudski i ljudski je grešiti i učiti na tim greškama. Ti si mi jedina ozbiljna veza, i zato ne znam da se ponašam u nekim situacijama, ali ne zlonamerno.. Samo od početka naše veze nosim taj teret da ti nisam dovoljno dobra, da stalno tražiš nešto da mi zameriš. I mnogo sam se plašila, jer ja nikad prema nikome nisam osećala nešto ovako, da mi je toliko bitan i plašila sam se da ostanem bez toga.. Jer mi je sve do čega mi je bilo stalo u životu izmicalo iz ruku.. Od tog straha sam i pravila glupe greške koje želim da ispravim. Uz tvoju pomoć.. Sve me jebeno podseća na tebe. Tvoja majica u kojoj spavam, igračka panda pored mene, zvono na telefonu iz Gospodara Prstenova, šifra na alarmu u kladionici je datum naše godišnjice, to što imam više Danyjevih slika u telefonu nego svojih, gde god se okrenem nešto što ima veze s tobom. Neću da se ovako završi, neću da naša obećanja ostanu neispunjena i sve što smo planirali. Danima me muči misao kako se ženiš, a da pored tebe nisam ja. Ne mogu to da podnesem!!! Znaš kako je kad ti svi govore da me nikad nisi ni voleo, da te zaboravim, da zaslužujem boljeg. A ja ne želim boljeg, želim samo tebe, čak i da si najgori, trebaš mi. I nikad nisam dozvolila da te pljuju, niti da utiču na moje mišljenje o tebi.. Toliko se prazno osećam bez tebe. Znaš kako je kad nema nikoga da ti poželi laku noć i dobro jutro.. Da ne pričam o svemu ostalom.. Ne mogu da se pomirim sa činjenicom da te nemam, ne želim to. Ne mogu da se zamislim sa nekim drugim. Ne mogu da zamislim boljeg oca za svoju decu od tebe. Neću da ostaneš samo lepa uspomena koju ću nekad prepričavati, hoću da sa tobom stvaram nove uspomene. Ne može preko poruke ni da se kaže sve ono što želim, ali ne daješ mi drugu mogućnost.. I sve ono što sam ti rekla onda ono prebacivanje, ništa od toga nisam mislila.. Samo sam bila besna jer sam nemoćna da te vratim i onda sam pisala sve i svašta.. Opet bih sve isto uradila za tebe bez razmišljanja.. Volela bih da sam tu sa tobom, da se mazimo i volimo, pa da onda zaspim u tvom naručju kao nekad.. A tebi žao da me budiš, pa me gledaš, slikaš i snimaš dok ne dođe vreme da krenem kući.. Ako to nije ljubav, ja ne znam šta je... Došla bih prvim busom da te vidim na 5 minuta i da se vratim, dovoljno je samo da kažeš. Eto, opet ja pišem romane, ali to je sve iz srca i iz nade da će dopreti do tebe. Ako ipak ne uspe i stvarno misliš da je kraj, ja ću se potruditi da ti ne pišem nikad više i da nestanem iz tvog života zauvek iako će me to slomiti za ceo život.. Samo te molim za jednu stvar.. Nemoj da me mrziš, ipak sam ja neko ko te voli iskreno, naivno i čisto... Zauvek tvoja Komica

Нема коментара:

Постави коментар